My life... rain´s life...

četvrtak, 01.11.2007.

... i predah ...

ah, dugo nisam napisala ništ novog... od nedjelje... puno toga se dogodilo... neću sad ništa o tome jer ne želim... ali ono, fakat ne znam kaj da pišem... u školi sve super sve pet, nema niš posebno... al ima za učit... i tak...
Evo, drugi put će napisati nešto više.. sad mi se žuri...pusica

Dodatak:
16:00, subota

Da, u srijedu je bio dan svih pokojnih, nama dragih osoba... koje su otišle od nas... neke malo prerano... i previše rano... moja sestrična.. koju sam jako voljela... nedavno mi je umrla prabaka... cry tužno... al takav je život.. treba se suočiti s njim na bilo koji način, teško je ali treba se znati boriti... neki nisu znali... tuzan ...

Hilary Duff - What dreams are made of

Puseq svima... mah

| komentari (100) | print | # |

nedjelja, 28.10.2007.

Ola

ČINI SE KAO DA POVIJET PONAVLJA... PROŠLE ŠKOLSKE GODINE NAM JE PREOFESORICA IZ MATEMATIKE DALA PETMINUTNI I NEĆU DA ISPADA DA SE HVALIM ALI SAM GA NAJBOLJE U RAZREDU NAPISALA... I EVO TI OPET OVE GODINE PETMINUTNI I OPET JA NAJBOLJE NAPIŠEM TAJ TEST... STVARNO ZANIMLJIVO... NE ZATO JER MI IDE MATEMATIKE NEGO ZATO JER JE TO MALO ČUDNO... BAREM MENI... AL OK... MENI TO SVE IDE U KORIST... JEDNA PETICA VIŠE MANJE ALI ŠTETA KAJ IDE SA STRANE... PROŠLI TJEDAN SMO PISALI JAKO PUNO TESTOVA... PITALI SU ... UŽAS... SVE U SVEMU SE NADAM DOBRIM OCJENAMA... A SAD KAK ĆE TO SVE ISPAST NE ZNAM...
KAO ŠTO STE MOGLI PRIMJETITI IMAM NOVI DIZAJN NA BLOGU...
JEDVA ČEKAM OVIH PAR DANA KOJE IMAMO SLOBODNO ZBOG SISVETA... AH... HM.... VALJDA ĆE SVE BITI KAO ŠTO JE PLANIRANO,... MAYO NAGOVARAJ... WEEE....
SUBOTA JE BILA JOŠ JEDNA U NIZU... NEKI SU SE DURUILI... NEKIMA JE BILO BAŠ SUPER... AL SVE U SVEMU MENI JE BILO SUPER....
PROŠLI TJEDAN JE BILO UŽAS PO MOM EMOCIONALNOM STANJU... SVA SAM BILA U KOMI... AH...
IZ BB KUĆE SU ISPALI MIRELA I VALENTINO... I TO ZAUVIJEK... HEH...
EVO VAM SLIKICE:

IDEM VAM SADA... UŽIVAJTE... NADAM SE DA JE VAMA DOBRO U ŠKOLI KO I MENI I DA STE MI SRETNI... WEE...
POZZ wave mah thumbup

| komentari (42) | print | # |

utorak, 23.10.2007.

Još su ti suve cipele, na polju znam da kiša lije...

....pišem zadaću iz matematike... ne znam rješiti ni jedan zadatak... ne znam kaj se događa sa mnom... ko da sam zaboravila sve... ne znam... užas... error... biiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiip... a ne znam kaj da napišem a piše mi se post... u biti danas pišem test iz gospodarstva... nisam još niš učila... danas... al sam učila prije tjedan dana... LoL:..

Biiiiiiiiiiiiiiiiiiiip... nitko mi se ne javlja...nema nikog na msn-u... it is so boooooooooooooooring....

ah... fakat... slomljena sam... svaki čas ću puknut na dva djela.... ah... užas... neki ljudi me živciraju svojim izjavama... al pokušavam ne mariti na to....

...da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi bez starih drugova i ovih nakaza što su me stalno pratile...
...da te bar mogu poljubiti bez loših sječanja na hladna proljeća na slike stradanja što se baš na nas zaljepe...

Idem sad... pusa svima... mah idem jest.. njami wee... pozz cerek

| komentari (8) | print | # |

nedjelja, 21.10.2007.

Ajoj... JA NE VIDIM, CURE, JA NE VIDIM... LOL...hihi... kak mi je sve smješno... ne znam kaj mi je...

.....a stvarno naslov je predugačak... al ovo JA NE VIDIM... legendarna izjava prošlog tjedna...hihi... LOL... u biti, bila sam s Mayom I Ines u samoboru na trgu, tj išle smo prema trgu... i cure su stalno nekaj vidle, a ja ko da sam bila sljepa... nisam niš vidla... ne znam kaj mi je bilo... al u biti nisam niš vidla na daljinu... tj ni čovjeka pored sebe... ah... i onda smo naletjele u prolazu na tipa iz sudnice... wee... vidle smo onog suca sa simpatičnim glasom... hihi... smijeh ... ah...

kaj sam još htjela napisati... ah da... jučer sam bila malo vani... bilo je ok... barem meni... jer znam da drugima nije bilo baš najbolje.... neću sad ništa govoriti o tome...
nemam dopuštenje još... a u biti... ne piše mi se o tome... bilo je pretužno i prezbrukano... lol...

... da, Toše... nema ga... još uvijek ne vjerujem...

Soba za tugu

Ovo je odluka moja
jer bila volja je tvoja
da s' drugim odes od mene
i sve mi nizbrdo krene
da mrakom zamenim dugu
lezeci provodim dane
u ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane

Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje,ni vise

I bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi

Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje,ni vise

{X2}
U taj sam krevet
odavno pao
tu gde sam pao
zivot je stao
uzalud skidam
pogreb sa sebe
sve me boli posle tebe

Ovo je odluka moja
i mnogi ce da se cude
a kada odluim nesto
to tako mora da bude
da mrakom zamenim dugu
lezeci provodim dane
u ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane

Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje,ni vise
i bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi

Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje,ni vise

REF

U ovoj sobi za tugu
sa ove zapadne strane

Izmedju vrata i prozora
moj krevet za tobom dise
ne mogu dalje od umora
ni metar manje,ni vise
i bilo sta da se desi
ja sam na istoj adresi

REF

Pozz svima... mah wave

| komentari (12) | print | # |

četvrtak, 18.10.2007.

Poslijednji pozdrav dragom Anđelu...

'Učinio nas je gordima jer nam je pokazao da je Makedonija hrabra, dostojna i ravnopravna. Makedonija mu se klanja jer je vratio vrijednosti i ostavio poruku budućim generacijama.'

Toše Proeski pokopan je u Aleji zaslužnih na Gradskom groblju u Kruševu. Na posljednji ispraćaj došao je makedonski državni vrh, diplomatski zbor, gosti iz Hrvatske i ostalih zemalja regije, a pravoslavni obred pokopa vodili su poglavar Makedonske pravoslavne crkve Stefan i trojica vladika. Prema pisanju makedonskih medija, na pogreb mladoga pjevača došlo je preko 10 tisuća ljudi iz cijele Makedonije.

"Svi smo u tuzi jer smo izgubili najboljeg i najtalentiranijeg čovjeka čijim se glasom najviše čulo o Makedoniji zadnjih godina a njegova pjesma je prisutna ne samo u našim srcima već i u srcima svih balkanskih naroda" , rekao je patrijarh Stefan i dodao da, iako mlad i slavan, Proeski "nije zaboravio što su muka i siromaštvo i zato je pomagao svima".

O humanitarnom radu Proeskog govorila je predsjednica Crvenog križa Makedonije Suzana Paunova, a o njemu kao građaninu Kruševa predsjednik Vijeća grada Blagoja Blagaduša. U ime umjetnika od cijenjenog pjevača oprostila se glumica Vesna Petruševska.

Premijer Nikola Gruevski je rekao da je Toše Proeski otišao premlad u legendu ostavljajući za sobom djelo koje trebamo slijediti i poštovati.

"Proeski nas je učinio gordima jer nam je pokazao da je Makedonija hrabra, dostojna i ravnopravna sa svima. Pomagao nam je da prevladamo malodušnost i savladamo osjećaj da su drugi bolji. Toše nam je pokazao da trebamo vjerovati u Makedoniju, da ju trebamo čuvati i voljeti i afirmirati ju dostojanstveno. I zato danas na ovaj tužan dan za makedonsku naciju, na mjestu gdje odajemo počast makedonskim velikanima prošlosti, Makedonija se klanja Toši Proeskom jer nam je vratio vrijednosti i ostavio poruku budućim generacijama", rekao je Gruevski.

U mimohodu pokraj odra od Toše Proeskog oprostili su se i položili svijeće, predsjednik Makedoniji Branko Crvenkovski, predsjednik Sobranja Ljubiša Georgievski, hrvatski veleposlanik u Makedoniji Ivo Kujundžić i konzul u Bitoli Branko Maretić, pjevači Toni Cetinski i Aki Rahimovski, te predstavnici mnogobrojnih međunarodnih organizacija, među kojima Hongvei Gao, voditeljica ureda UNICEF-a u Skoplju, čiji je veleposlanik za djecu od 2004. godine bio i Proeski. Pred odrom su se poklonili i makedonski sportaši. Pokop su pratili mnogobrojni novinari svjetskih agencija i drugih medija.

Makedonija je cijelu noć žalila za svojim miljenikom, u cijeloj zemlji su se mladi okupljali i bdjeli sa svijećama u rukama u znak tuge, dok se glazba Toše Proeskog vrtjela na svim radio i televizijskim stanicama, u kafićima i restoranima.

U srijedu ujutro oko devet sati kovčeg je prenesen u crkvu u Kruševu (rođen je u Prilepu, iako se Kruševo uvijek smatralo njegovim gradom), gdje je pokopan prema želji roditelja.

Jako je tužno to što mu se dogodilo... još uvijek ne mogu vjerovat... nemam rijeći kojima bih mogla opisat to... R.I.P. Toše... Anđele...

Ekskluziv...

| komentari (46) | print | # |

utorak, 16.10.2007.

Tragedija: Poginuo Toše Proeski... U Skopju sutra Dan žalosti

Dvadesetšestogodišnji pjevač Toše Proeski poginuo je jutros na autocesti Zagreb-Lipovac kod Nove Gradiške. Mladi se pjevač nalazio na suvozačkom mjestu u osobnom automobilu marke Volkswagen Touareg koji je vozio 32-godišnji makedonski državljanin G.G. Najvjerojatnije zbog neprilagođene brzine i na trenutak zaspalog vozača, automobil je udario u lijevi dio poluprikolice kamiona talijanskih registracijskih oznaka, a zbog zanošenja potom je udario i u zaštitnu ogradu uz cestu. Uz Proeskog, u automobilu su bile još dvije osobe koje su prevezene u bolnicu u Novu Gradišku i trenutačno se nalaze na odjelu kirurgije. Vozač automobila zadobio je teške tjelesne ozljede zbog kojih će biti zadržan u bolnici, a Ljiljana Petrović, pjevačeva menadžerica, u bolnicu je dovezena pri svijesti. Mladi je pjevač krenuo u Zagreb, gdje je u studiju Nikše Bratoša trebao snimiti englesku verziju jednog od svojih hitova. Policija je o nesreći obavijestila makedonsko veleposlanstvo, koje će o tragediji obavijestiti obitelji stradalih.

Toše Proeski rođen je u Prilepu 25. siječnja 1981. godine. Osim u Makedoniji, Toše je bio iznimno popularan u svim zemljama bivše Jugoslavije, a mnoge su njegove pjesme bile veliki hitovi. Nagradu "Majka Tereza" za humanitarni rad dobio je 2003. godine, nakon čega je postao i ambasador dobre volje UNICEF-a 2004. godine. Snimio je pjesmu "Ovaj svijet" koja je postala himna UNICEFA-a. Njegova pjesma "Srce nije kamen" 2006. bila je najizvođenija u hrvatskom radijskom eteru.

cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry cry

| komentari (79) | print | # |

subota, 13.10.2007.

Pozz svima...

izgleda da je vrijeme za novi post.... nakon pet dana... hihi.... isreno ne znam o čemu da vam pišem ali ću ipak nešto naškrabati.... zubo eek

u školi nema ništa posebno... nemam jednica niti dvojki... sve je super... fino yes pičela sam pisati knjigu.... ne pitajte me kakvu... namcor nekakva je. o meni i tak.... zujo

nisam danas vani... bila sam kao jučer... bili smo na pizzi... u Napoliu.... bila je jako jako fina pizza... yes njami naughty jedva čekam da opet odemo na pizzu... naravno Maya, Ines.. ja ... možda Lukšićka... i tak... al ustavri bilo je jako fino... njami hihi...

ma završit ću postek... see ya... soon... kiss

| komentari (71) | print | # |

ponedjeljak, 08.10.2007.

A kaj da vam kažem...

...tek imam blog dva dana... a već četrdesetak komentara.... super... tnx svima koji komentiraju... ja ću komentirat vama... wink na jednom blogu pronašla sam jednu tužnu priču... inače je priča prić... priča kakav mu je bio život od rođenja do smrti.... (Mugs nemoj je uvrijediti kaj sam stavila priču na svoj blog...)... jako je tužna priča ali je obavezno pročitajte... ja sam se rasplakala čitajuči je.... cry

napišite mi što mislite o priči... wave Kiss svima... kiss

tuzan Kako si mogao... namcor

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila 'zločesta', prijetio si mi prstom i pitao si me 'Kako si mogla?' - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je 'sladoled štetan za pse', kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila 'ljubitelj pasa' - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam 'zatočenik ljubavi'.
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od 'tvog psa' postala sam 'samo pas', a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju 'obitelj', ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao 'znam da ćete joj pronaći krasan dom'. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo 'Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!' A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se 'Kako je mogao?' U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala 'Kako možeš?' Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je 'Oprosti'. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje 'Kako možeš?' nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

See ya... Maja... fino

| komentari (185) | print | # |

nedjelja, 07.10.2007.

Prvi post...

kiss sigurno se pitate zašto opet novi blog... e pa zato jer su mi se iz nekog čudnog razgoga obrisala oba dva bloga... ono ne znam zakaj... glupo... pa sam naravila ovaj novi... valjda će vam se sviđati i valjda ćete mi ostavljati puno komentara... kiss

pošto sam se sad vratila iz Smb-a imam vam jako puno toga za ispričat... al neću ić u detalje nogo samo da znam da bi ova subota bila puno bolja da nije bilo jedne osobe koja ju je upropastila( kao i svaku drugu)... sigurno se pitate kako... pa evo kako... dođe na neku temu i poče se plakati onda se još i onesvejeti i tak nekaj... pa to se ponavlja svaku subotu... ko još nebi shvatio da je to sve samo gluma... ah... i tak sad više ne razgovaramo... i to je to...
ostalo je bilo super... posebno u Scoutu... pozdrav svima... posebno Ines... mojoj Mayi... i naravno Kiki... i Sretan rođendan Andrea...

P.S. pisat ću vam kad ću stić... a do tada redovito me čitajte i komentirajte.. pozz